Svjedoci smo užurbanog svijeta u kojem nemamo vremena jedan za
drugoga, a još manje za bilo koji fizički susret. Iz dana u dan
u životu nam se događaju prepreke, usponu i padovi. Osim ljudi
s kojima radimo ili oni s kojima smo u dodiru radi sličnih interesa
nemamo vremena naći se s onima drugima koji su nam isto važni ili
su bili dio našeg svijeta prije. Što čovjek postaje? Možda rob
potrošačkog društva, samo jedna mala jedinka u globalnom selu.
Čovjek ne bi smo zapostaviti svoje bližnje i interes za njih. Jer
što čovjek je, ako nema osjećaja za druge?
U želji da sa svim svojim prijateljima, familijom i bližnjima
ostanem u stalnom kontaktu pokupio sam brojeve telefona i e-mailove.
S vremena na vrijeme sam im se i javio. Ali obaveze i ambicije
su me stisnule uz sami zid. Jednostavno slobodnog vremena da
svima pišem i da se svima javim postalo je nemoguće. Mnogi od
njih su razumjeli dinamiku mojih ambicija, a mnogi su se osjećali
zapostavljanima.
Moj život je jako žuran, puno mi se stvari događa i puno stvari
vidim. Kada dođe trenutak da nekome nešto napišem jednostavno
zaboravim. Rješenje tome našao sam postavljanjem svoje stranice
sa slikama i novostima u mom životu. Postavio sam i forum, tako
da možemo pokrenuti diskusiju gdje god bili. Ja ću se truditi
ažurirati je što točnije.
Znam da su Internet dnevnici ili blogovi prodavanje dijela svoje
privatnosti i da svatko tko je na Internetu može zaviriti na
u njega. Možda je to i cilj Interneta da se upoznamo, zbližimo,
i vidimo nove načine komunikacije. Možda je to novi način osjećaja
za drugog?
3.10.2005.
|
